O kruhu je riječ

Kad dirnem: kruh,
pomislim prvo na zemlju, široku, duboku, uzorno uzoranu.
Zatim slutim grubo izbrazdane dlanove ratara
u čijim se znojnim šakama zrno sa zrnom sljubljuje
znajući da će svako od njih u drugoj brazdi nestati, umrijeti,
vjerujem da će se nakon smrti
ponovno jednom sastati u nekom bijelom mlinu.Za kruh koji tako jednostavno svakog dana dodirujem,
toliko toga treba
s neba
iz zemlje
i od čovjeka.
.....
Kruh je blagoslov stola.
Najslađe su kriške koje s nekim dijelimo,
najveći mu je blagoslov
kada ga srcem dajemo onima koji ga samo sanjaju.
Molimo za kruh svagdašnji,
da bismo ga imali koliko trebamo,
a dijeleći
s onima koji ga nemaju,
da bismo ga svi s blagoslovom imali u izobilju.
Kruh je uistinu dobar.
pa budimo i mi dobri kao kruh
sa svima oko sebe.

Josip Prudeus

Stihovi Josipa Prudeusa  upravo iskazuju sve ono o čemu su djeca i njihove odgojiteljice ovih dana promišljali, istraživali a danas i međusobno dijelili. U našoj dvorani svi smo se okupili oko zajedničkog stola koji je bio bogat kao i uvijek zahvaljujući našim roditeljima koji i na ovaj način iskazuju brigu o svojoj djeci ali i svima drugima. Druženje smo započeli pjesmom a zatim je naš župnik Stjepan Rožanković s nama porazgovarao, predvodio molitvu u kojoj smo svi radosno sudjelovali i blagoslovio sve plodove rada vrijednih ruku ali i nas. Nakon toga smo prionuli  zajedničkom blagovanju, plesu i pjesmi. Tako je protekao još jedan radostan dan u našoj Radosti.

ODGOJITELJICE:

Smiljana Popović

Mihaela Klemenić Ćopić